Gdje završava EE otpad?

Sav EE otpad, sakupljen na području Primorsko-goranske županije dovozi se u sabirni centar na Marinićima, a iz Istarske županije u sabirni centar u Žminju. Odande se velikim kontejnerima odvozi u Viroviticu gdje se nalazi pogon primarne obrade.


Primarna obrada (rastavljanje) 


U pogonu primarne obrade u Virovitici se vrši rastavljanje otpadnih uređaja i opreme i 
izdvajanje opasnih komponenti kao npr: 

- katodnih cijevi 
- baterija i akumulatora 
- tonera 
- elektrolitskih kondenzatora
- živinih prekidača 
- plastike koja sadrži bromirane usporivače gorenja ( BFRs )


Ekran koji radi na bazi katodne cijevi 
sastoji se od milijuna sićušnih crvenih, 
zelenih i plavih fosfornih točkica koje 
svijetle kada ih "udari" elektron što potom stvara sliku na ekranu. Fosforni sloj se mora odstraniti sa unutarnje stijenke ekrana kako ne bi dospio u okoliš. Nakon što se odstrani fosfor, staklo ekrana se može koristiti kao sekundarna sirovina u građevinarstvu u izradi raznih građevinskih elemenata.

Posebna pažnja se treba obratiti zbrinjavanju fluorescentnih žarulja. Sve fluocijevi sadrže oko 4 mg žive. Po europskim propisima, 1 litra vode smije sadržavati maksimalno 0,001 mg tog teškog metala. Zbog toga se ne smiju bacati u spremnike komunalnog otpada. Nakon upotrebe treba ih odložiti na za to predviđena mjesta ili vratiti u trgovinu.



Živa spada u najopasnije elemente, jedina tvar koja se nepovratno neprestano nagomilava u organizmu. Kad dospije u prirodu, u tlu može prijeći u metil živu koja je još tisuću puta "učinkovitija“. Kada jednom uđe u kružni tok, gotovo je neuništiva: kiša je opere dolje, sunce ponovo diže s vodenom parom gore.


Sekundarna obrada (mehanička oporaba)


Rastavljeni i sortirani otpadni EE uređaji odvoze se kamionima u pogon u Donjoj Bistri. 
Postrojenje za oporabu EE otpada u Donjoj Bistri kraj Zagreba službeno je otvoreno 22. travnja 2009. godine na Dan planete Zemlje. Prije navedenog datuma, pogon je bio šest mjeseci u probnom radu. Cjelokupno upravljanje postrojenjem je automatizirano i vrši se iz upravljačkog centra. Nazivna snaga je 350kW sa kapacitetom od 4.000kg/sat. Kapaciteti oba pogona u jednoj smjeni su 18.000 tona godišnje.


Primarno obrađeni EE otpad se stavlja na transportnu traku koja nosi materijal do prvog usitnjivača (tzv. šreder, od engleske riječi shredding-usitnjavanje) veličine noževa 78 mm. Tako usitnjeni materijal se magnetnim separatorom razdvaja na željezne i ostale materijale. Željezo se odvaja u posebne kontejnere, preša u hidrauličnoj preši i tako prešano u bale (tzv. nešrederirano željezo) prodaje se na tržištu kao sekundarna sirovina.

Iz ostalih materijala, među njima još uvijek ima željeza, na transportnoj traci ručno se odvajaju eventualno preostale opasne komponente od vrijednih komponenti. Materijal po traci dolazi do 4-osovinskog usitnjivača koji ga usitnjava na veličinu 28mm. Magnetnim separatorima se izdvaja preostalo željezo koje se ovako obrađeno (tzv. šrederirano željezo) plasira na tržište sekundarnih sirovina.

Preostali materijal prenosi se slijedećom transportnom trakom na EDDY strujni odjeljivač gdje se pomoću brzo mjenjajućeg magnetnog polja odvajaju neželjezni metali (aluminij, bakar i mesing) od plastike. Plastika se zbog svojih opasnih sastojaka (BFRs) pakira i transportira u inozemstvo gdje se spaljuje na 1.200°C kako se ne bi oslobađao otrovni plin dioksin.

Neželjezni metali transportnim elevatorima idu u mlin čekičar koji ih oblikuje u kuglice 
približno iste veličine. Te kuglice padaju na sito koje ih odvaja po veličini od 3mm i veće. 
Tako separirane kuglice padaju na zračni separator koji odvaja lakšu frakciju (aluminij) i 
težu frakciju (bakar i mesing). Ovako dobivene frakcije se plasiraju na tržište sekundarnih sirovina.